Jeste čuli da u Vrbovcu postoji ukleta kuća i vlasnik je poklanja onome tko prespava noć u njoj?
Navodno da još to nitko nije uspio i da je kuća propucana mecima jer su se ljudi branili od nečega!
Vlasnik kuce je,navodno povratnik iz Njemacke,porijeklom iz Srbije.
Kuća je napravljena prije 20-30 godina.

Ima navodno puno verzija šta se događalo u toj kući.Neki kažu da je u njoj ubijena mlada žena, prema nekima i zazidana u njoj ili ubetonirana u temelje...da je u njoj neobičnom smrću umrlo dijete... da je izgrađena novcem koji je opljačkan , a prijašnji vlasnik tog novca mučki ubijen... pa sve do priča o čudnim tokovima podzemnih voda itd. Točnu verziju ne zna nitkoKuća duhova (ukleta kuća ili opsjednuta kuća) u Hrvatskoj
Mještani sela Škrinjara nadomak Sv. Ivana Žabnog (kod Bjelovara) o kući Uskopljanina Stipe Ćurića govore kao o «kući duhova», budući da se u njoj, kako se priča, odmah s početka noći čuje jezivi dječji plač, užasni krici i stravični, neobjašnjivi zvukovi.
Stipo je, uloživši svoju ušteđevinu iz Njemačke, kuću namijenio jednom od svojih sinova, ali je, zbog rečenih zbivanja u njoj, kuća danas napuštena i od pogleda prolaznika skrivena bujnim raslinjem.
Nakon što se pročulo za zbivanja u škrinjarskoj kući strave, reagirala je i policija, te su jedne noći, tvrde upućeni, u kući zanoćila trojica policajaca koji su uz karte i pokoju čašicu pića trebali utvrditi što se u kući doista događa. No, kaže dalje priča, jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka i napustio ukletu kuću, ali je na odlasku doživio prometnu nesreću. Preostaloj dvojici policajaca iz sjećanja su navodno izbrisana dva posljednja sata boravka u kući, tako da se po izlasku uopće nisu sjećali zbivanja pred zoru.
Priča se, također, da je sličnu provjeru pokušala izvršiti i skupina bjelovarskih taksista, no i oni su zbog stalnih ometanja (neobjašnjivog isključenja struje i dr.), čitaj straha, uskoro odustali od svoga nauma.
Bilo je, priča se, još nekoliko pokušaja da se prodre u tajnu škrinjarske kuće strave, no svi zainteresirani bili su, tvrdi se, jednostavno pretučeni.
Oni koji vjeruju u priču o kući duhova tvrde da je ona sagrađena na mjestu na kojemu je nekada bilo groblje.Što je zapravo smrt?
Kad čovjek umre, većina njih, čuju svog liječnika kako ih proglašava mrtvima. Kroz glavu im prolaze oglušujuća zvonjava ili buka i istodobno osjećaju kako brzo prolaze kroz mračni tunel. Nakon toga shvaćaju da su izvan svog tijela, ali su još uvijek u istoj prostoriji gdje su i umrli. Vide svoje tijelo i sobu iz određene udaljenosti, tj. gleda kako ga doktor pokušava oživjeti, i to ih veoma uplaši.
Nakon nekog vremena se smire i promotre tu neobičnu situaciju. Primjete da još uvijek imaju tijelo, ali ne ono zemaljsko, neko nekakvo spiritualno. To tijelo se razlikuje od onoga koje su imali na zemlji, tj. onog kojeg su upravo napustili. Nakon toga kad shvate što im se je dogodilo, dolaze im u susret drugi duhovi, duhovi rođaka i prijatelja koji su već prije umrli. Oni mu dolaze pomoći. Među njima dolazi i ˝biće od svjetlosti˝ , topao i srdačan duh pun ljubavi. Duh postavlja pitanja i govori mu neka procjeni njegov život na zemlji. Da bi mu pomogao, prikazuje mu slike najvažnijih događaja njegova života. Čovječji duh dolazi do nekakve prepreke i shvaća da mu još nije vrijeme da umre. Ali on se ne želi vratiti, jer je zaokupljen doživljavanjem života poslije smrti. Pun je osjećajima, kao što su ljubav, radost, veselje i smirenost. Unatoč tome, on se vraća i nastavlja živjeti.
Te doživljaje koje je proživio pokušava opisati drugima, ali primjećuje da mu baš i ne uspjeva. Prvo, nemože naći te riječi kojima bi to opisao. Drugo, ljudi ga ismijavaju, pa prestaje o tome govoriti. Ali bilo da on to ispriča ili ne, taj doživljaj jako mijenja njegov život i pogled na smrt. Još bi htio reći da ljudi kad umru vide svoje tijelo sa bolničkom stolu. To se nekad dešava kad spavate, vidite sebe kako spavate u istom položaju u kakvom zapravo jeste. Do znači da je duša odlutala iz tijela. Meni jedna osoba tvrdi, da je mogla, nekad, otići i do druge galaksije, jer duša nije ograničena, ali sad je muče previše briga, pa onda nemože otići niti dalje od kuće. Događa se.
KAKO IZGLEDA KAD ČOVJEK UMRE? To pitanje ljudi pitaju od kada postoje. Kad se negdje raspravlja o toj temi, ona budi u ljudima, koji po svojim emocionalnim stavovima i po životnom stilu mogu biti vrlo različiti, najsnažnije osjećaje. Smrt nas sve zanima, ali većini je teško govoriti o njoj. Za to postoje dva razloga.
Prvi razlog je to da kada dođemo u bilo kakav kontakt sa smrću, dobimo u glavi sliku o svojoj smrti i to mnoge ljude plaši. S psihičkog staništa razgovor o smrti je indirektan način da bismo joj se približili. Kad ljudi razgovaraju o smrti onda si ju predočavaju a to ih dovodi u neizbježnu u situaciju suočenja s neizbježnom vlastitom smrti. Stoga, da izbjegnemo tu psihičku traumu, ne razgovaramo o smrti.
Drugi je razlog u razgovoru o smrti složeniji, jer je urastao u samu prirodu jezika. Većina riječi ljudskog jezika opisuje iskustva stečena tjelesnim osjetilima. Smrt je izvan dosega svjesnog iskustva, jer je većina ljudi nije proživjela. I zato što ljudi smrt ne mogu opisati zemaljskim jezikom, uspoređuju je s doživljajima koji su im poznati i ugodni. Ljudi najčešće uspoređuju smrt sa snom. Sami sebi govore: ˝Kad umremo, bit će kao da smo zaspali.˝ Ta se govorna epoha pojavila već i kod starih Grka, Homer u Ilijadi naziva san ˝bratom smrti.˝ Ovo je analogija ugrađena i u naš suvremeni jezik. Kad odvedemo psa ili neku drugu kućnu životinju veterinaru i kažemo daje uspava, on joj sigurno neće dati tablete za spavanje, tj. protiv nesanice. Smrt je, ljudi kažu, zaborav. Kad umremo zaboravljamo sve nevolje - smrt briše sve bolne i neugodne uspomene.Jel vjerujete u život poslije smrti????





NLO
NEIDENTIFICIRANI LETEĆI
OBJEKTI (NLO), koji su nakon svrsetka Drugoga svjetskog rata
preplavljivali nebo nad nasom planetom, potakli su francuski
casopis »Historia« da napravi retrospektivu toga fenomena. Je
li posrijedi masovna halucinacija, zelja za mistifikacijom,
ili je rijec o necemu sto jos treba proucavati?
Godine 1944, stab Luftwaffe, njemackog ratnog
zrakoplovstva, osnovao je prvu sluzbu zaduzenu da prikuplja i
analizira izvjestaje njemackih ratnih pilota koji su na svojim
misijama vidjeli nekakve "pokretne izvore svjetlosti i letece
objekte" nepoznata porijekla i nevidena ponasanja. Ta sluzba
Luftwaffe bila je prva sluzbena organizacija za proucavanje
onoga sto je poslije nazvano "letecim tanjurima". Taj je
termin kasnije zamijenjen mnogo prikladnijim: NLO
(neidentificirani leteci objekti).Otad pa do danas
registrirano je vise od jedan milion videnja NLO-a na podrucju
koje pokriva cijelu nasu planetu. Nekoliko milijuna ljudi,
koji pripadaju svim drustvenim slojevima, zivotnim dobima,
obrazovnim razredima i klasama strucnosti - vidjelo je ili
mislilo da je vidjelo "letece tanjure".
Eskadrila letecih tanjura
Francuski publicist Charles Garreau
pripovijeda kako je taj fenomen 1947. godine poceo poprimati
razmjere koji se do danas neprekidno povecavaju.- Upravo
sam vidio neke cudne letjelice iznad Mount Rainiera. Doimale
su se kao nekakvi cudni veliki leteci tanjuri...Na
aerodromu Yakima, u americkoj saveznoj drzavi Idaho, kamo se
upravo spustio sa svojim avionom, pilot Kenneth Arnold - jos
pod dojmom neobicnog spektakla sto ga je upravo vidio - pricao
je sto je vidio pilotima i mehanicarima sto su se okupili oko
njega.- Rano poslije podne poletio sam s aerodroma
Chehalis. Oko 15 sati bio sam iznad prvih brda Rocky Mountains
(Stjenjaka), gdje je prije nekoliko dana netragom nestao jedan
avion C-46 marinskog korpusa. Sjetivsi se toga, odlucio sam da
ga pokusam traziti. Digao sam se stoga na visinu od 10.000
stopa (oko 3400 m) da bih mogao vidjeti dno divovskih klanaca.
Mislio sam da je olupina nestaloga aviona, mozda, u jednome od
njih. Promatrao sam teren ispod sebe, ali onda je odjednom
moju paznju privukao niz bljeskova svjetlosti s moje lijeve
strane...

...

ajoj...
moje 2 prijateljice tvrde da su vidjele NLO! Jedna kaže ovako...
''Ležala sam s starijim bratom na terasi i bezveze smo pričali jer nam je bilo dosadno.
(bilo je to jedne ljetne večeri oko 10 navečer) Odjednom je nešto zasvjetlilo,izgledao
je kao neki svemirski brod,ne,nikako,nije bio obični avion! Nešto skroz čudno...''
Opisala mi je čak točno kako izgleda,i nimalo ne mislim da laže. Uuu,baš me neka jeza uhvatila...

meni je tetka vidila nlo iza brda...i kad je pošla uzet mobitel več je otišo neđe u nebo

da a ja sam pila kavu sa malim zelenim....

evo još nešto

u Kanadi ima jedan tunel koji se zove "vrišteći" tunel,ima jedna legenda koja govori zašto se zove Vrišteći.Taj tunel je sagrađen prije 1. svjetskoh rata,i sada ću ispričati tu legendu:
jedna djevojčica,njezin tata je bio JAKO poremečen i on je nju tuko SVAKI DAN,jednog dana je djevojčica pobjegla,on je išao skroz za njom i ona je trčala,ali svaki put kada bi stala za dah,čula bi ga kako govori WHERE ARE YOU?!COME BACK HERE!!!!!!no ona je trčala i trčala i došla do tog tunela,njezin otac joj je bio za petama,ušla je u nj. ali ju je otac vidio;sreli su se oči u oči,otac je uzeo benzin,polio ga na nju,zapalio šibicu i bacio ju,djevojčica je VRIŠTALA!i zato se zove "vrišteći tunel",ali nije baš nazvan po tome i danas ljudi vrište u njemu,pitate se kako?pa,tinejđeri nisu narasli bez da odu u njega,legenda se pričala s koljena na koljeno i tako su izazivali duha tunela,DJEVOJČICU.Svi hrabri,pa čak i tinejđerke i tinejđeri su se usudili uči u njega,pa tako i dvije žene,2. žena je 1. ženi ispričala priču o djevojčici kako je stravično umrla u njemu i ostala u njemu ZAUVIJEK,i one su izazivale duha tunela.U ponoć su se vratile,ta druga žena joj je rekla kako će vidjeti tu djevojčicu,ovo joj je rekla:you go in middle of it and i will wait you out.Što znači:ti odi u nutra i ja ču te vani čekati.1. žena je ušla unutra i s njom i šibice,a 2. žena ju je čekala vani,kada je 1. žena zapalila šibicu i čekala,vidjela je djevojčicu ispred nje kako vrišti,i ta 1. žena je počela vrištati.I zato se taj tunel opet zove "vrišteći"tunel,evo druge priče koja je ukleta,ako dvije žene budu unutra i u ponoć zapale šibicu,vidjet će njezinog oca;i to su napravile 2. žene,zapalile šibicu u ponoć i vidjele njezinog oca koji traži po cjelom tunelu koga će spaliti.I kada vide oca koji po cijelom tunelu traži još ljudi koje će spali se kaže:ako vidite njezinog oca,odmah ćete umrijeti!

Ne kažem da je istinito,ali sam vidjela na Discovery chanel-u to.

Ovako,ima još jedan način kako vidjeti duhove i NLO.A to je slika ili film,jer,film i slika mogu vidjeti nešto što ljudsko oko nemože,pa pogledajte ovu sliku:




A na engleskom se NLO kaže UFO što znači Unidentified flying object

hhh...

ona prva slika,izgleda strašno,barem meni

Lipizzan pila kavu s malim zelenim

meni je tako zanimljivo ćitati..pogotovo o duhovima..nekako misitčno i zagonetno..ali jako se bojim gleati te slike..onu gore sliku sa duhovima se nisam usudila vidjet..samo sa munjevito scrolala dole..ja mislim da nismo sami u svemiru..nemoguće je da smo sami u tako velikom prostoru..i mislim da su dobr naravi..zašto netko drugačiji mora biti loš..i tkaođer mislim još dvije stvari..1. sve ima svoj kraj..pa čak i svemir..2. nemora značiti da ako mi imamo ovakve uvijete da moraju i oni sa drugoge planete..i možda se uopće ne zovu svemirci..

To može biti avion