29. 12. 2008. Utorak
INFO:Vrijeme: 13h
Mjesto: Hrgovljani (selo gdje je Garda), voćnjak
Prisutni: Garda, ja, moja mama (Tatjana), moj tata (Dejan), pradjed (Nikola)
Tema: sedlanje Garde i pripremanje za jahanje
Vrijeme: oblačno, tlo nije mokro, - 3.5 stupnjeva
PA DA POČENOM:Trebalo na je manje od 5 minuta da osedlamo Gardu jer je bila mirna. Kada smo ju osedlali ja sam s njom otišla dolje do livade, mama pješice, a moj tata na kvadu (motor s 4 kotača). Malo me je bilo strah jer taj kvad ima 6 brzina i jako bučno zvuči. No, Garda je bila mirna. Ona je meni vjerovala i znala da je nikada nebi dovela u nikakvu opasnost. Prvo sam mala hodala, pa kasala. Galopirala nisam jer se bojim (otkad sam opala u punom galopu prije 4 mjeseca, vise ne idem u galop). Otišli smo malo nekim putevima i bilo nam je jako lijepo. Meni nije bilo hladno jer sam se jako obundala. Na mostu smo sreli Damira (čovjek koji ima arapskog pastuha imenom Zemo i s kojim ponekad jašim.
DA RASČISTIMO OVU STVAR:Sigurno se sada pitate jesam li poludjela kada idem jašiti s čovjekom koji ima arapskog pastuha. Ali nisam, u početku sam se bojala ići s njima ali kada sam primaetila da ja Damir bez ikakvog napora uspije obuzdati Zemu više se nisam bojala.
NASTAVAK:On nije bio sa Zemom nego je došao motorom. Tata ga je upitao zašto ne jašim, a on je rekao da čeka svećenika i da poslije mora nacijepati drva. Ja sam otišla malo raditi krugove po šumi dok su oni pričali. Poslije se moj tata otišao voziti s kvadom, a ja i mama smo išle hodom. Odjednom su neka djeca počela vikati, "Vidi kak je medeni, bas je lijepi konjic". Odlucile smo otici do te djece da malo vide Gardu. Dale su joj kekse i malo ju dragale. Garda je bila potpuno mirna jer je voljela djecu. Imam osećaj da je u prošlosti puno radila sa djecom iako nisam sigurna. Polako smo otišl doma, rasedlali ju i to je bio kraj.
Znam da je užasno dugačko, ali bas i nisam dobra u skracivanju. Ne ljutite se
