Dresurno jahanje

Treniranje konja nazvano dresura (franc. dresser = izučiti, uspraviti, savladati, dresirati) potječe iz 4.-5. stoljeća od Grka, prvih koji su počeli cijeniti njenu vrijednost, načela i ljepotu. Grci su započeli treniranje svojih konja s ciljem poboljšanja nastupa njihove konjice, ali i da bi postigli umjetnički i zabavan dojam. Najznačajniju ulogu u tome imao je general grčke konjice Xenophon koji je pisao knjige o načelima dresure, proučavao konjsku psihologiju i uveo znanost o konjima - hipologiju.
Povijest dresure kreće dalje u 1532. godinu kada je Frederisco Grisone osnovao jahaću akademiju u Napulju gdje se učilo jahati plemiće i kraljeve. Nakon njega Antoine Pluvinell osnovao je akademiju u Parizu. Uz njih i nekolicinu drugih osnivača sličnih akademija dresura je postajala sve poznatija i zastupljenija, a svoj maksimalan razvoj dosegnula je u razdoblju baroka.

Vrste i škole dresura

Razlikujemo klasičnu i sportsku dresuru. Klasična dresura potječe od ratničkih igara kada je 36 vojnika u 3 grupe jahalo na istim udaljenostima i istim tempom. Cilj ovakvog načina dresiranja konja nije natjecanje već jednostavno uživanje u umjetnosti konjskih mogućnosti uvijek izvedenih uz baletnu muziku. U Europi postoji nekoliko škola klasične dresure: Visoka škola u Herezu, «Crni kadar» u Francuskoj i najpoznatija Španjolska škola jahanja u Beču.
Sportska dresura potječe od vojničkog jahanja, cilj je natjecanje, sudjelovanje u dresurnim utakmicama i postizanje što boljih rezultata. Pojedinačna je, a jahač sa svojim konjem može sudjelovati na klupskim, regionalnim, državnim, europskim ili svjetskim natjecanjima. Naravno, da bi se sudjelovalo na svim tim natjecanjima jahač mora imati talent, upornost, strpljenje, interes, sposobnost i, naravno, novac.
Svaki dresurni konj mora posjedovati dobar fizički izgled: slobodne kretnje, dobar ritam, elegantan izgled, lijepu glavu na koju se nastavlja lijepi izduženi vrat, te dobre psihičke osobine: temperament, hrabrost, povjerenje u jahača i iskustvo.
Jedan mjesec prije turnira (utakmice) jahač dobiva dresurni program (koji može trajati najduže 8 minuta) po kojem jaše. Turnir se može održavati u zatvorenom prostoru- hali ili na otvorenom- manježu koji pak može biti travnat ili pješčan. Na natjecanju sudjeluju 3 suca koji ocjenjuju, specifičnim načinom, svakog jahača i konja. Ocjenjuje se čistoća pokreta i kretanje konja, poslušnost i podređenost, te ritam i djelovanje jahača.

Vrste utakmica

Postoji nekoliko vrsta utakmica koje se razlikuju po broju i težini izvedenih dresurnih figura: P utakmica, A utakmica, L utakmica, M utakmica, St. George, Intermediare 1., Intermediare 2., Grand prix i Grand prix special. Svaka utakmica sastoji se od dresurnih elemenata kao što su ravne linije, zavoji, krugovi te nekoliko vrsta primanja- bočna,traver, revers, halfpass, piaffe, pirueta, passage i mnoga druga. Što je utakmica teža traže se i zahtijevniji dresurni elementi, a to su svakako već spomenute vrste primanja. Samo vrsni jahači mogu dostići to savršenstvo.
Dresurno jahanje se smatra najskupljim sportom, ali ne i sportom kojim ćete se obogatiti. Naime, jaši se za ime i slavu, a ne za novac. U svijetu je dresurno jahanje vrlo razvijeno i medijski popraćeno. U Hrvatskoj, ono je apsolutno u fazi uspona i skorog procvata: postoji veliki broj poklonika, talentiranih jahača, konja sa dobrim predispozicijama i kvalitetnih trenera.


Evo malo iz moje glave što će vam sigurno pomoći.
Na prvi je pogled postizanje uravnoteženog sjedišta kontradiktoran zadatak: jahač treba sjediti uspravno, ali ne ukočeno; opušteno, ali ne previše kako ne bi udarao o leđa konja kao vreća krumpira. Evo vježbe koja će vam pomoći da provjerite imate li dobru ravnotežu: Stanite uspravno na stremene - ako počnete padati tijelom naprijed ili natrag, nemate dobru ravnotežu. Elegantno, mirno i postojano sjedište ima funkcionalnu, a ne samo estetsku vrijednost. Lijep je stav takav zato što je efikasan. Ponekad vidimo jahače koji se trude izgledati lijepo na konju, ali ne komuniciraju s njim – lijepo, ali neučinkovito...

Evo još malo o dresurnom jahanju.

Ljepota i sklad slike koju pruža dresurni konj i njegov jahač već stoljećima plijene pozornost publike. Aristokratsko držanje jahaćeg para koji kao da lebdi, krećući se lepršavo uz zvukove glazbe, daje čarobnu sliku veze jahača i konja.


Dresurni sport iziskuje duži period priprema i rada s talentiranim konjem i jahačem. Za svoj prvi nastup konj se mora pripremati najmanje godinu dana. U svojoj četvrtoj godini života može prvi put nastupiti. Slijede godine i godine predanog rada. U dresurnom jahaćem sportu kategorije se dijele na E, A, L, LM i M, St. Georges, Intermedier I, II, III, Grand Prix, Grand Prix Special. Za uspjeh nastupa jahaćeg para najviše su odgovorni trener i školovani jahač, koji svakodnevno ulažu veliki trud u radu s “novim učenikom”.

"Dresura se smatra umjetnošću konjičkog sporta i služi kao osnova treninga svim drugim disciplinama. Osnovna svrha je razvoj, kroz sustavni i progresivan trening, konjima svojstvene atletske sposobnosti i želje za radom tj razviti do maksimuma njegove potencijale kao jahaćeg konja.
Interes za dresurni sport nastavlja svoj rast u cijelom svijetu kao sport i kao rekreacija. Sama disciplina ima korijene još u klasičnom konjaništvu Grčke, većinom utjecajem Xenophona, a tijekom Renesanse u Zapadnoj Europi po prvi put prepoznata kao neophodna. Veliki jahači tog vremena razvili su sustav treniranja koji se malo promjenio do danas i klasična dresura se još uvijek smatra temeljem treninga suvremene dresure.
Dresura je Olimpijska disciplina, zajedno sa preponskim jahanjem i svestranom upotrebom konja.
Na natjecanjima, od jahača i konja se očekuje da izvedu niz određenih figura (krugovi, serpentine, figura osmice) u areni veličine 60 x 20 m ili 40 x 20. Uz ogradu je simetrično postavljeno 12 slova koja označavaju mjesta gdje kretnju treba započeti, gdje napraviti promjenu i gdje kretnja završava. Na svim natjecanjima konj mora pokazati: hod, kas, galop i prijelaze iz jedne vrste kretanja u drugi. Na vrhu svog razvoja dresurni konj će glatko i brzo odgovarati na najmanji znak iskusnog i educiranog jahača izvodeći zatražene kretnje opušteno i bez napora.
Suci ocjenjuju svaki pokret na osnovi objektivnog standarda prilagođenom nivou natjecanja (sa ocjenama od 1-10).
Na međunarodnim natjecanjima (reguliranim pravilnikom FEI-a) od jahača i konj se očekuje da su spremni izvesti iduće testove:

1. Prix St-Georges (srednje teška natjecanja)
2. Intermediate 1 (natjecanja relativno naprednog standarda)
3. Intermediate 2 (napredni nivo)
4. Grand Prix je veoma zahtjevan program koji traje 5 i pol minute (uključene su osnovne kretnje plus kretnje iz visoke klasične škole dresure, piruete, piaffe, passage, leteće promjene galopa).
5. Grand Prix Special traje 7 minuta i zahtjeva izvođenje istih figura kao i prethodni test ali različitog redoslijeda i sa povećanim osloncem na naprednije, zahtjevnije kretnje.
6. Grand Prix Freestyle (Kür) se izvodi uz muziku koja je prilagođena i birana prema odgovarajućem programu." - Konjički savez

Inače, konjički sport je jedan od rijetkih sportova kojim se možete početi baviti bez obzira na godine i postizati dobre rezultate.
Dobro došli u svijet dresurnog jahaćeg sporta!
Ljepota i sklad slike koju pruža dresurni konj i njegov jahač već stoljećima plijene pozornost publike. Aristokratsko držanje jahaćeg para koji kao da lebdi, krećući se lepršavo uz zvukove glazbe, daje čarobnu sliku veze jahača i konja.


Dresurni sport iziskuje duži period priprema i rada s talentiranim konjem i jahačem. Za svoj prvi nastup konj se mora pripremati najmanje godinu dana. U svojoj četvrtoj godini života može prvi put nastupiti. Slijede godine i godine predanog rada. U dresurnom jahaćem sportu kategorije se dijele na E, A, L, LM i M, St. Georges, Intermedier I, II, III, Grand Prix, Grand Prix Special. Za uspjeh nastupa jahaćeg para najviše su odgovorni trener i školovani jahač, koji svakodnevno ulažu veliki trud u radu s “novim učenikom”.


Iznimno je važno postupno učiti figure i radnje te nikako ne preskakati kategorije, a sve to naravno uz veliku dozu strpljivosti, ljubavi i tolerancije.Vaš ljubimac s veseljem će učiti sve što mu date u zadatak, ali nikako ne smijete pretjerati sa željom za bržim uspjehom.


U razgovoru s trenerima, stručnjacima, sucima kao i čitajući dresurne knjige i revije shvatit ćete da se svaka radnja silom dobivena skupo plaća i vraća vaš rad nekoliko mjeseci unazad, dok neke greške ostaju jednostavno nepopravljive. Budete li pažljivo slušali svoje trenere, neće biti većih problema. Vjerujte im jer imaju veliko iskustvo i iza njih je veliki broj startanja i uspjeha.


Također ne morate čeznuti za vrhunskim konjima: i oni će jednoga dana doći na red. I vaš čupavi, bucmasti ljubimac odlično će se snaći na nižim utakmicama. Ne bojte se sudaca, oni će sa simpatijama nagraditi vaš trud i dati vam smjernice za budući rad.

Ponos koji sa sobom nose cilindar, frak, bijele rukavice bit će vam poticaj za predan rad, naravno uz podršku i budno oko vašeg trenera. Podrška i druženje s ostalim natjecateljima vrlo su važni u stjecanju samopouzdanja.


Posebno uzbuđenje zvuka sudačkog zvona dok očekujete prve taktove svoje čarobne glazbe koju ste mjesecima uvježbavali, program koji odjašite kao u snu... i osjećaj zadnjih taktova kad dolazite na srednju liniju kako bi se vaš ljubimac zaustavio uz zadnju notu glazbe... Spuštate glavu na pozdrav, nekoliko sekundi tišine, publika pljeskom odobrava nastup, suci diktiraju zadnje bilješke.


Godine i godine svakodnevnog rada, usponi i padovi, sreća, ponos, suze tuge ili sreće osjećaji su koji preplavljuju sve natjecatelje jahače, a sve radi tih pet minuta programa u kojima se ogleda sav njihov rad. To su trenuci koji vas zauvijek vežu uz jahaći sport, uz dresurne manježe, uz parkure, uz galopske i kasačke staze...


Dođite i budite gosti naših natjecanja, podržite jahače pljeskom i postanite dio velike umjetnosti u sportu: dresurnog jahanja.

Preuzeto sa http://www.hipodrom.hr/dresurno.asp

Dresurno jahanje je disciplina koja ima za predmet harmoničan psihofizički razvoj konja. Kao rezultat postiže se smirenost, mekoća, opuštenost kao i koncetrisan rad i kontakt sa jhačem. Svi ovi kvaliteti se ogledaju u lakoći pokreta, oslobođenosti prednjeg trupa, jer je više angažovan zadnji trup, a žvala se prihvata bez otpora. Krajnji rezultat dresurnog jahanja je da, kada posmatramo sa strane, sve deluje prirodno i rado. Hod konja je slobodan, regularan i opušten. Kas je slobodan, regularan i aktivan. Galop je pravilan, lagan i sa dobrom kadencom. Zadnji skočni zglobovi reaguju na svaki signal jahača i time daju lakoću ostalim delovima tela. U toku celog rada, pa i u stoju, konj mora biti na žvali (u naslonu). To znači da mu je zadnji trup pravilno postavljen, vrat manje ili više podignut i povijen i kada prihvata lak ali postojan kontakt sa žvalom. Glava je mirna, po pravilu blago ispred vertikale sa fleksibilnim potiljačno-vratnim delom kao najvišom tačkom vrata. Kadenca nastaje kao rezultat harmonije koju konj pokazuje pri regularnoj, balansiranoj i impulsivnoj kretnji. Ritam je sastavni deo kadence.


KRETNJE KONJA

U stoju konj mora da bude skoncetrisan na radnju, angažovan, nepokretan i prav, sa sopstvenom težinom distribuiranom podjednako na sve četiri noge i paralelnim prednjim, odnosno zadnjim nogama. Vrat treba da je uzdignut, potiljak postavljen visoko, linija čela lako ispred vertikalne linije. U stoju konj mora da jevu naslonu, sa lakim i mekim kontaktom sa rukama jahača i može lagano da žvaće žvalu i da bude spreman da krene na najmanji znak jahača. Stoj se postiže tako što jahač pojačanim dejstvom sedišta i listova tera konja napred uz sprečavajuće, meke ruke koje ga vraćaju na zadnji trup i tada se trenutno zaustavlja na traženom mestu. Hod je kretnja pri kojoj se kopita spuštaju na zemlju, jedna za drugim u četvorotaktnom ritmu. Postoje četiri vrste hoda: Prikupljen, srednji, produžen i slobodan hod.



Kas je dvotaktna kretnja u kojoj se smenjuju dijagonalno upareni ekstremiteti (prednja leva i zadnja desna i suprotno), odvojeni momentom suspenzije. Kvalitet kasa se određuje prema opštem utisku, regularnosti i elastičnosti koraka, koji zavise od opuštenosti i gipkosti leđa i stepena angažovanja zadnjih nogu prema sposobnosti da održava isti ritam, prirodni balans i pri promenama iz jedne vrste kasa u drugu. Postoje četiri vrste kasa: Prikupljen, radni, srednji i produžen.

Galop je kretnja u trotaktnom ritmu. Kvalitet galopa se određuje prema opštem utisku, regularnosti i lakoći dobro definisane trotaktne kretnje koja nastaje angažovanjem zadnjeg trupa sa jasnom angažovanošću peta i prihvatanjem kontakta sa žvalom i opušćenošću potiljka, kao i sposobnosti da se održi isti ritam i prirodan balans pri prelasku iz jedne vrste galopa u drugu. Postoje četiri vrste galopa: Prikupljen, radni, srednji i produženi.
DRESURNE RADNJE

Šanžman – Ova promena vodeće noge je u tesnoj vezi sa momentom suspenzije u vazduhu koja prati svaki korak. Šanžman se može izvoditi u serijama na svakih četiri, tri, dva ili svaki korak. Konj u seriji promena ostaje lak, smiren i prav, sa dobrim impulsom, održavajući isti ritam i balans kroz celu seriju promena.

Odstupanje je kretnja u nazad, pri kojoj se noge odižu i spuštaju od zemlje, skoro istovremeno, u dijagonalnim parovima.

Prelasci – Promene ritma i brzine treba da budu jasno pokazane na zadatom slovu, da su brzo i precizno izvedene, ali u kontinuietu, tečno. Konj treba da je u naslonu, lak na žvali i smiren i da sve vreme ima korektno držanje. Isto se odnosi na sve prelaske.

Poluparada – Predstavlja skoro nevidljivo, istovremeno i usklađeno dejstvo sedišta, listova i ruku jahača, sa namerom da se poveća pažnja i balans konja pre izvođenja neke radnje ili prelaska. Promene pravca – Od konja se traži da prilagodi savijenost svoga tela zamišljenom luku putanje po kojoj se kreće i odgovarajući na sva dejstva jahača, bez opiranja, promene ritma ili brzine.
FIGURE

Mali krug je krug 6/8/10 metara u prečniku. Ukoliko ima više od 10 metara koristi se termin krug. Serpentine se sastojeod polukrugova povezanih pravim linijama. Osmicaje figura koja se sastoji od dva mala kruga iste veličine koji se spajaju u centru.