Paradni, gizdavi konj, elegantnog, visokog koraka, to je lipicanac, koji kao da zna cijeniti svoju plemenitost i gracilnost. Glavu drzi visoko i ponosno na snaznom vratu, a njegov korak, uz vjezbu, moze nalikovati baletu. Ovaj, najcesce sivi ili bijeli ljepotan potjece iz slovenske Lipice, ali je osvojio i srca Slavonaca.
Djakovacka ergela je nedavno proslavila pet stoljeca postojanja i dva stoljeca uzgoja lipicanaca. To je najstarija ali i jedina ergela lipicanaca u Hrvatskoj, jer su preostale dvije, u vukovarskom dvorcu Eltz i u Lipiku, uništene u ratnim razaranjima. Tijekom nedavno zavrsenih jubilarnih Djakovackih vezova, predstavljena je i monografija „500 godina Djakovacke ergele“, urednika Tomislava Nemeta.

Slavoncima je, kazu, ljubav prema konjima u krvi. S tim su plemenitim zivotinjama stoljecima dijelili sudbinu i obradivali zemlju, konji su im vukli plugove i fijakere. Djakovo je, osim po katedrali i biskupu Josipu Juraju Strossmayeru, poznato i po ergeli koja vec pet stoljeca radi bez prekida.

Maestoso, Siglavy, Napolitano, Montenegra, Tulipan, nazivi su nekih od 7 lipicanskih linija, koje se ovdje uzgajaju već 2 stoljeca. Cariola, ime je prvog lipicanca, pastuha koji je prije 200 godina stigao iz slovenske Lipice u Djakovo, i tako je pastuh Cariola postao ocem Djakovacke linije lipicanaca i usao u povijest.

Gizdavi lipicanac je nastao u Lipici krizanjem andaluzijskog i domaceg kraskog konja, ali je svojim karakterom i izgledom osvojio srca Slavonaca.
U Djakovu je nastala i izvorna lipicanska linija po imenu „Tulipan”.

Ovaj paradni, gizdavi konj, elegantnog, visokog koraka, lipicanac kao da zna cijeniti svoju plemenitost.

Posjetite stranicu djakovacke ergele na ovoj stranici

molim te da slike uploadiraš u photobucket-u. Ovako ti se ne prikazuju.

ja ih uploadiram na tiny picu...
www.tinypic.com

ewo slika lipicanaca:

Meni su lipicanci predivni!!!

meni su oni jako lijepi ali nikad ni jednog uživo nisam vidjela

btw.

nikada

ja sam ih vidila tisuću

najviše na vinkovačkim jesenima i u eregli u Đakovu

možda čak dobijem lipicansku kobilu
prodali smo doru,i još prodajemo reu ,a kupit ćemo neku veću kobilu(najvjerojatnije lipicanku)

Ja jednu lipicanku vidim često.
Ali zato haflingera nikad uživo nisam vidjela =(

ja sam vidjela nekoliko haflingera uživo,a i susjed mi ima haflingerku
a lipicanera imam ja
mia(myhorsegarda) dođi ga vidjeti kod mene hehe

hehe, može, dogovoreno. Bas će Danthe biti lijepi kada postane bijeli

Izvorno uzgojno područje je Lipica u Sloveniji,
a uzgoj se proširio na Hrvatsku, Austriju, Mađarsku, Bosnu i
Hercegovinu, Rumunjsku, Vojvodinu, Srbiju, Crnu Goru, Italiju,
Slovačku, Makedoniju, SAD i Dansku, a u manjem broju u još neke zemlje.

Gojidba
lipicanske pasmine konja u nas predstavlja tradicionalni uzgoj koji je
u svojem jednom dijelu izvorno naš (linija Tulipan), dakle ona je
baštinjena pasmina. Lipicanski je konj nastao na bivšoj ergeli bečkog
dvora u Lipici, na području Krasa. Ergela je osnovana 1580. godine zbog
potreba bečkog dvora za lakšim tipom zaprežnog konja.

Uzgoj je u
početku počivao na kobilama i pastusima španjolskog i napuljskog
podrijetla, a s vremenom utjecaj na daljnju izgradnju pasmine imali su
i ostali kvalitetni uzgoji onog doba u Europi. Rezultat toga jesu
današnje linije i rodovi lipicanske pasmina konja. Osnivači linija,
njihovi začetnici u XVIII. stoljeću jesu pastusi Convesano i
Neapolitano napuljske pasmine, Favory i Maestoso kladrupske pasmine, te
pastuh Pluto danske pasmine.

U XIX. st. stvara se nova linija
pastuha Siglavy (arapski pastuh - začetnik linije). U to vrijeme
također dolazi do stvaranja dviju zasebnih linija pastuha, hrvatske
Tulipan i mađarske Incitato. U Hrvatskoj danas imamo 11 živućih rodova
kobila: Traviata, Siglavy, Rendes, Margit, Gidran, Famosa, Almerina,
Spadiglia, Wanda, Africa i Englanderina.

Oblik tijela je
položeni četverokut. Glava je izrazito suha, s blago konveksnom pro?
lnom linijom. Vrat je lijepo savijen, visoko nasađen što posljedično
ima nizak i dug greben, slabo izražen. Leđa su duga, često nešto
spuštena, ali vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem. Sapi su
mišićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Prsni koš je dosta
širok i dubok, a rebra zaobljena. Lopatica je duga i dobro položena, a
podlaktica kratka izazivajući visok hod, akciju prednjih nogu, što je
posebna odlika lipicanaca, a naslijeđena je od španjolskih konja. Noge
su košćate i jake, zglobovi su vrlo dobro razvijeni, široki, čvrstih
tetiva kao i kopita. Rep i griva imaju ? nu i gustu strukturu.
Lipicanci su najčešće sive boje dlake, koja u dobi od 8 do 10 godina
potpuno izbijeli. Karakterizira ga dobra ćud, velika poslušnost,
sposobnost za dresuru, izvanredni hodovi te sigurnost. Prirodno je
nadaren za španjolski korak (Španjolska kraljevska škola jahanja u
Beču), nadmašujući tako sve ostale pasmine konja koje nemaju
andaluzijske krvi.

Prvobitno se uzgajao na teškom kraškom terenu
i njemu se prilagodio, ali je isto tako pokazao da se može dobro
prilagoditi i drugim terenima, prije svega ravničarskim. U Hrvatskoj je
najviše utjecaja imao u Slavoniji jer je u ono vrijeme zadovoljavao
tadašnje gosporadske potrebe za većim, jačim i ustrajnim konjem, dobre
ćudi s malim zahtjevima za hranom.

U športskom smislu danas nije
posebno interesantan zbog manjeg tjelesnog okvira, osim u zaprežnom
športu, ali zato je izvanredan školski konj, te konj za vožnju i
rekreativno jahanje. Na taj način pronalazi svoju gospodarsku
opravdanost u uzgoju.

Prema matičnoj evidenciji HSC-a 2000.
godine u Središnjem matičnom upisniku ukupno je upisano 535 grla svih
dobnih kategorija. Kako se radi o tradicionalnoj pasmini u Hrvatskoj
čiji se uzgoj proteže i na druge zemlje, smatramo da nije ugrožen, no s
obzirom na njezin kulturološki značaj i broj grla, pasmina je vrijedna
zaštite.

Očuvanje baštinjenih linija i rodova lipicanske pasmine
konja provodi se kod nas putem državne ergele lipicanaca, odnosno
udruga uzgajivača. Uzgoj je potrebno poticati putem novčanih poticaja
te sam uzgoj - pasminu promovirati kao konja pogodnog za rekreativno
jahanje, vožnju u zaprezi ili pak kao grlo za dresurno jahanje.

U
Republici Hrvatskoj uzgoj je organiziran putem jedne ergele i više
udruga: Državna ergela Đakovo, Konjogojstvena udruga Vallis Aurea,
Konjogojska udruga Babina Greda, Udruga ratara i stočara Sikirevci,
Konjogojska udruga Slavonija, Konjogojska udruga Đakovština,
Konjogojska udruga Stari graničar.

Tekst preuzet sa http://www.hssc.hr

Evo jos nekoliko slika od ovih predivnih konja:





I jedna predivna slika:

slikice su premedene

taj prvi s rozim oglavom
mi je najljepši

i da istina
baš će danthe biti prekrasan kad bude bijeli